Prije nekoliko godina napisao sam knjigu.
Zove se Strategie per la Finanza Personale („Strategije za lične finansije“), i to je praktičan priručnik: kako u vođenje kućnih računa unijeti istu strogost s kojom firme vode svoje.
Alat koji sam u knjizi preporučivao bio je slobodan i besplatan softver.
Danas preporučujem Cashfulness, koji sam izgradio ja.
Ovaj tekst služi da budem iskren o jednoj stvari: šta se promijenilo, i prije svega šta se nije promijenilo, u prelasku s knjige na aplikaciju.
Jer iskušenje, kada lansiraš proizvod, jeste da pričaš kako je prije sve bilo pogrešno, a sada je sve ispravno.
Nije bilo tako. Misao iz knjige ostala je identična. Promijenio se način da se sprovede u djelo — a ta promjena, objasniću ti, znači više nego što izgleda.
Šta je knjiga govorila
Krenimo odatle, jer bez knjige Cashfulness ne bi postojao.
Centralna ideja knjige je samo jedna: metoda kojom se preduzeća ne gube u vlastitim računima funkcioniše, identična, i za jednu porodicu.
Ta metoda se zove dvojno knjigovodstvo.
To je računovodstvena tehnika stara više od pet vijekova — prvi sistematski opis je iz 1494. — i jednostavna je u principu: svaki pokret novca bilježi se dva puta, na dvije strane koje se izravnavaju. Jedna strana se zove Duguje, druga Potražuje.
To nisu dugovi, ne plaši se: to su samo dvije oznake dviju strana istog knjiženja. Kupiš hljeb: s jedne strane izlazi gotovina, s druge ulazi hljeb. Dvije strane, ista cifra.
Kontrolno pravilo je elegantno koliko i princip: ako sabereš sve Duguje i sve Potražuje iz svoje knjige, moraš dobiti potpuno isti broj.
Ako se poklapa, sve se slaže. Ako se ne poklapa, negdje postoji greška.
Knjiga je korak po korak objašnjavala kako to raditi kod kuće: izgraditi kontni plan za porodicu, bilježiti šta ulazi i šta izlazi, čitati rezultat a da nisi računovođa.
I objašnjavala je jednu razliku koju, tada kao i danas, smatram srcem svega.
Razlika koja je ostala identična
U knjizi postoji stranica do koje mi je stalo više nego do drugih. Govori o dvije vrste stvari koje posjeduješ.
S jedne strane sam ih zvao, u suštini, imovina koja proizvodi.
To su dobra koja ti, dok ih posjeduješ, nešto vraćaju: iznajmljena nekretnina koja donosi kiriju, dionice koje daju dividende, obveznice na koje teče kamata, udio u firmi koji raste.
Ti ne radiš gotovo ništa, a nešto ti se vraća.
S druge strane, imovina koja košta.
To su dobra koja od tebe, dok ih posjeduješ, traže novac: auto, s registracijom, osiguranjem, održavanjem i gorivom; kuća u kojoj živiš, s porezima i troškovima; druga kuća na moru koju koristiš tri sedmice godišnje.
Tu ti radiš za njih, a ne obrnuto.
U Cashfulnessu sam ih nazvao Aktiva+ i Aktiva−, ali koncept je tačno onaj iz knjige.
I postoji jedna suptilnost koju vrijedi ponoviti, jer zavarava gotovo sve. Dobro koje raste u tržišnoj vrijednosti ne postaje time imovina koja proizvodi, ako ga koristiš ti.
Kuća u kojoj stanuješ može se revalorizovati i za 30%, ali dok u njoj živiš ne uplaćuje ti ni euro u džep: traži od tebe troškove. Ostaje imovina koja košta. Postaje imovina koja proizvodi tek onog dana kada ti počne davati tok — na primjer ako je izdaš.
Ova razlika je bila u knjizi. U aplikaciji je. Nisam je dirnuo ni za zarez.
Šta aplikacija dodaje što knjiga ne može dati
Pa dobro, ako je misao ista, zašto sam godine proveo gradeći aplikaciju umjesto da samo doštampam knjigu?
Iz razloga koji ima veze s razlikom između znati nešto i raditi to svake sedmice bez napora.
Knjiga te nauči metodu. Onda se zatvori, i metoda ostaje na tvojim leđima.
Moraš otvoriti tabelu ili knjigovodstveni program, ručno izgraditi kontni plan, zabilježiti svaki promet i — prije svega — računati da bi znao dokle si stigao. Svaki put. Znanje postoji; napor takođe.
Gotovo svi, nakon prvih sedmica entuzijazma, odustanu. Ne iz lijenosti: zbog trenja. Znam to jer se desilo i meni, i jer sam gledao kako se dešava onima koji su knjigu pročitali i cijenili je.
Aplikacija uklanja trenje na tri precizne tačke.
Prvo: koordinata se ažurira sama.
U knjizi, da bi znao koliko stvarno vrijediš, morao si stati i sabrati: sve što imaš, minus sve što duguješ. Taj broj se zove neto vrijednost, i to je tvoja imovinska pozicija u datom trenutku — ono što u Cashfulnessu zovem brodsko mjesto.
U Cashfulnessu je ne računaš ti. Svaka transakcija koju zabilježiš automatski ažurira koordinatu, jer ispod radi motor u dvojnom knjigovodstvu koji vrti konta u realnom vremenu.
Otvoriš aplikaciju, i cifra je već tu. Ne moraš je prvo zaslužiti polusatnim računanjem.
Drugo: kvadraturu provjerava motor, ne ti.
U knjizi, provjeriti da se Duguje i Potražuje slažu bio je tvoj ručni zadatak, i to je ujedno bila tačka na kojoj je bilo najlakše predati se.
U Cashfulnessu je ta provjera — koja se zove kvadratura — unutar motora. Dvije strane svakog knjiženja moraju se izravnati, i ako se nešto ne slaže, greška ispliva, umjesto da ostane skrivena na dnu neke tabele.
To znači nešto važno: tvoja neto vrijednost je istinita. Nije optimistična procjena, ne zaboravlja kafu od 5,20 € ni ratu koja ti je promakla. Ništa ne izmiče, jer sve mora da se slaže.
Treće: vidiš odnos između onoga što proizvodi i onoga što košta.
U knjizi je razlika između dvije porodice dobara bila koncept koji si morao držati u glavi.
U Cashfulnessu svako dobro klasifikuješ kad ga kreiraš — imovina koja proizvodi ili imovina koja košta — a kontrolna tabla ti onda sama pokazuje odnos, u procentima, između dvije kategorije.
Jednim pogledom znaš u kom smjeru ideš na duge staze: prema više stvari koje rade za tebe, ili prema više stvari za koje radiš ti.
Knjiga ti razliku objasni jednom. Aplikacija ti je stavlja pred oči svaki put kad otvoriš ekran.
Alat se promijenio, misao nije
Postoji tačka o kojoj želim biti potpuno transparentan, jer sam o tome već pisao drugdje na ovom blogu i ne želim to ovdje sakriti.
U knjizi sam, kao operativni alat, preporučivao slobodan i besplatan knjigovodstveni softver. Bio je — i još uvijek je — dobar izbor: solidan, ozbiljan, bez troškova.
Preporučio sam ga u punoj dobroj vjeri, iz jednostavnog razloga: kada sam pisao tu knjigu, Cashfulness još nije postojao.
Zašto sam onda izgradio Cashfulness, ako je dobra alternativa već postojala?
Zato što je taj softver, koliko god valjan, nastao za one koji vladaju računovodstvom. Traži od tebe da poznaješ žargon, da sve gradiš ručno, da radiš gotovo isključivo s računara.
Cashfulness nasljeđuje potpuno istu strogost dvojnog knjigovodstva — onu iz knjige, onu iz 1494. — ali je zamišljen za one koji nisu računovođe.
Pravi termini su svi tu, Duguje, Potražuje, kvadratura, i nalaziš ih kad hoćeš.
Ali ko kreće od nule može početi jednostavnijim riječima — prihodi, rashodi, sve se slaže — a tehnički termini stižu objašnjeni, pri prvom susretu, a da nikad ne budu banalizovani.
Jer jednostavnost ne znači oduzeti suštinu. Znači ukloniti trenje, ostavljajući suštinu netaknutom.
A onda, postoje stvari koje softver zamišljen za desktop radi s mukom, a koje danas uzimam zdravo za gotovo: podaci usklađeni između telefona i računara a da ja ne radim ništa, koordinata u džepu kad mi zatreba, privatnost ugrađena od samog početka projekta.
Poenta koju želim da ti stigne je ova: razmišljanja iz knjige ostaju sva važeća. Štaviše, uz Cashfulness vrijede tim prije.
Knjiga nije ostarjela. Promijenio se, nabolje, alat koji preporučujem da se sprovede u djelo — ne misao koja je ispod.
Ako knjigu čitaš danas, u mislima zamijeni onaj stari softver Cashfulnessom. Metoda je identična, iskustvo mnogo jednostavnije.
Jedan primjer, da bude konkretno
Uzmimo primjer, s izmišljenim brojkama.
Giulia je knjigu pročitala prije nekoliko godina. Svidjela joj se, čak je na laptopu otvorila knjigovodstveni program i par mjeseci bilježila konta.
Onda je jedan mjesec preskočila. Pa dva. Krajem godine fajl je stajao, a pomisao da poravna šest mjeseci prometa postala je zid.
Znala je metodu. Ali metoda joj je, sama po sebi, bila preteška.
Danas Giulia bilježi promete kad se dese, za nekoliko sekundi, s telefona.
Više ne sabira imovinu: čita je već izračunatu. Njena neto vrijednost — recimo 84.000 € — tu je svaki put kad otvori aplikaciju, ažurirana, kvadrirana.
I kada pogleda sastav svoje imovine, vidi nešto što je prije samo naslućivala: najveći dio njenog imetka čine stvari koje je koštaju — auto, namještaj — a malo stvari koje joj donose.
To nije ocjena, nije alarm. To je informacija.
Govori joj u kom smjeru bi se mogla kretati, s mirom, u narednim godinama. Metoda iz knjige, konačno, živi sama — a da od nje svake sedmice ne traži napor volje.
To je, u jednoj rečenici, prelazak s knjige na aplikaciju: ne drugačija metoda, ista metoda koja prestaje da bude teret.
Nit koja drži dvije stvari zajedno
Knjiga i aplikacija govore istu stvar, iz dvije različite tačke u vremenu.
Obje kreću od ideje koja, za mene, dolazi prije tehnike: novac je alat za kupovinu vremena i slobode — ne san koji se juri, niti neprijatelj protiv kojeg se bori.
Dvojno knjigovodstvo, imovina koja proizvodi i ona koja košta, neto vrijednost: to su sredstva da o novcu misliš manje, ne više. Da ga imaš u redu, pa da se vratiš životu.
Knjiga je tu misao stavila na papir.
Cashfulness pokušava da je pretvori u gest od nekoliko minuta sedmično, umjesto zadatka koji zavisi od tvoje discipline.
Ako si knjigu pročitao, ovdje pronalaziš njenu dušu — s uklonjenim trenjem.
Ako je nisi pročitao, nije važno: aplikacija ti donosi istu metodu, a knjiga ostaje tu, za onoga ko želi razumjeti zašto iza kako.
Ako želiš produbiti metodu
Misao u osnovi Cashfulnessa stavio sam crno na bijelo, prije nekoliko godina, u knjizi: Strategie per la Finanza Personale. To je praktičan priručnik o dvojnom knjigovodstvu primijenjenom na kućne račune.
Imaj na umu jednu stvar dok je čitaš: alat koji preporučujem na tim stranicama danas zamjenjujem Cashfulnessom — metoda je, međutim, identična.
Knjiga je dostupna na Amazonu.
— Vittorio