Priznajem nešto.
Kad sam prvi put čuo riječ „streak“, morao sam pitati šta znači.
Engleska je, znači „niz“ (streak): dani zaredom u kojima otvoriš aplikaciju bez da preskočiš nijedan.
I već tu je, za mene, postojao problem — zašto bih morao učiti žargon video-igre da bih upravljao svojim novcem?
Napravimo korak unazad, i krenimo baš od jedne video-igre.
Postoji igra za mobitel u kojoj trebaš poredati bombone iste boje.
Svaki tačan potez daje svjetla, zvukove, malu eksploziju boje. Rasteš u nivou. Stigne ti notifikacija koja kaže da se dugo nisi vraćao, i da ti se životi pune.
Tu igru su dizajnirali ljudi koji su izuzetno dobri u jednoj stvari: da te vrate.
Ne da te pobijede. Da te vrate.
I posljednjih godina ta ista škola — nazovimo je škola bombona — ušla je u aplikacije za tvoj novac.
Najrasprostranjenije aplikacije danas to rade bez stida.
Otvoriš račun, a dočeka te streak — niz od gore, dani zaredom u kojima si otvorio aplikaciju ili ostao unutar budžeta, s prešutnim obećanjem da ga ne smiješ prekinuti.
Otključavaš badge — virtuelne medalje za sakupljanje.
Zarađuješ lažni novac. Rasteš u nivou, kao da je vođenje kućnog budžeta partija.
Za sve to čak imaju i naziv: zovu to gamification (igrifikacija) — uzimanje mehanika video-igara (bodovi, nivoi, nagrade, nizovi koje ne smiješ prekinuti) i lijepljenje na nešto što igra nije.
To je riječ oko koje se vrti čitav ovaj tekst.
Djeluje motivirajuće. Ponekad, na nekoliko sedmica, zaista i jeste.
Mi smo odlučili da to ne radimo. Nimalo.
Nije previd, nije funkcija koja stiže kasnije. To je odluka o proizvodu, donesena namjerno.
I u ovom tekstu želim ti objasniti zašto — istom smirenošću kojom pokušavamo raditi i sve ostalo.
Šta gamification zaista radi
Krenimo od mehanizma, jer kad ga razumiješ, sve se mijenja.
Niz, značka, svečana notifikacija ne služe da izmjere tvoj novac.
Služe da stvore naviku otvaranja aplikacije.
To su dvije različite stvari, a aplikacija koja ih miješa ima interes koji se ne poklapa s tvojim.
Tebi treba da znaš kako stojiš. Aplikaciji treba da joj se vraćaš — jer vrijeme koje provedeš unutra jeste njen proizvod.
Uzmimo konkretan primjer.
Marko koristi aplikaciju koja mu daje niz od trideset dana „poštovanog budžeta“. Ponosan je na taj broj.
Jedne večeri je na putu, umoran je, i da ne bi prekinuo niz, upiše trošak nasumice, tek toliko da stavi kvačicu.
Taj gest ga nije učinio bogatijim ni za jedan euro.
Zaštitio je broj koji postoji samo unutar aplikacije. Marko ne upravlja svojom imovinom: njeguje rezultat.
I tu je pravi problem. Gamification ti pomjera pažnju sa podatka koji je bitan — koliko vrijedi ono što imaš minus ono što duguješ — na rezultat koji je aplikacija izmislila.
Prvo je tvoje. Drugo je njeno.
Problem kratkoročne motivacije
Postoji legitiman prigovor, i želim ga ozbiljno shvatiti.
„Vittorio, ali ako me niz tjera da bilježim troškove svaki dan, zar to nije dobra stvar? Bolje igrificirano i urađeno nego ozbiljno i napušteno.“
To je pošteno pitanje. Odgovor zahtijeva razlikovanje dvije vrste podsticaja.
Postoji motivacija koja dolazi izvana: nagrada, bod, svjetlašce.
Djeluje brzo i brzo nestane.
Onog dana kad preskočiš niz — a prije ili kasnije preskočiš — dvorac se sruši. Izgubio si niz, pa je svejedno da li ćeš odustati.
Početi ispočetka košta truda, a aplikacija koja te je privukla entuzijazmom sad te drži taocem osjećaja krivice.
I postoji motivacija koja dolazi iznutra: razumijem zašto to radim, vidim da mi treba, pa nastavljam.
Sporije se pali. Ali kad se upali, drži.
Lične finansije su maraton dug decenijama, ne sprint od trideset dana.
Podsticaj koji brzo izgori upravo je pogrešan alat za nešto što treba trajati četrdeset godina.
Postoji zatim suptilniji trošak, o kojem se malo govori.
Kad ozbiljnu stvar pretvoriš u igru, oduzimaš joj težinu.
Odluke o tvom novcu — koliko odvojiti sa strane, da li kupiti kuću, kako zapravo stojiš — jesu odrasle odluke.
Zaslužuju mir i pažnju, ne svjetlašca i fanfare.
Slavljenje digitalnim konfetama svakog upisanog troška ne čini te smirenijim.
Vremenom te samo čini navikutijim na buku.
I jednog dana buka umori, aplikaciju zatvoriš, i vratiš se tačno na početak: bez koordinate.
Magla ispod konfeta
Postoji nešto što ti gamification nikad neće reći, a to je najvažnije.
Možeš imati niz od dvjesto dana i ne znati koliko vrijedi tvoja imovina.
Možeš sakupiti sve značke i ne znati, ako bi ti se sutra prihod zaustavio, koliko bi mjeseci uspio izdržati.
Rezultat raste. Magla ostaje.
Štaviše, gore je: rezultat te uvjerava da radiš dobro, dok ti pitanje koje je bitno — kako zapravo stojim? — nikad niko nije postavio.
To je razlika između aplikacije koja te zabavlja i aplikacije koja te usmjerava.
Ona koja te usmjerava ponekad je manje zabavna. Ne daje ti dopamin svjetlašca.
Daje ti nešto neugodnije i vrjednije: istinu o tome gdje si.
Šta stavljamo umjesto toga
U ovom trenutku je ispravno da se zapitaš: a šta onda vi nudite, ako sve ovo uklonite?
Nudimo malo. I tiho.
U centru Cashfulnessa je jedan jedini broj: tvoje brodsko mjesto.
To je izraz koji uzimam iz jedrenja — tačna pozicija broda na karti u datom trenutku — i koristim ga za tvoje neto bogatstvo: sve što posjeduješ minus sve što duguješ.
Ne stanje na računu, ne plata. Tvoja apsolutna pozicija, danas.
Taj broj te ne slavi. Stoji tu, ažuriran, i čeka da ga pogledaš.
Ritual koji predlažemo je sitan: jednom sedmično, deset minuta, pogledaš koordinatu i vidiš kako se pomjerila u odnosu na prije sedam dana.
Skoro uvijek ne treba da uradiš ništa. Kurs drži, i to primijetiš bez anksioznosti.
Nema niza koji treba braniti.
Ako preskočiš sedmicu, ne gubiš ništa: broj je uvijek tu, čeka te kad se vratiš. Nema dvorca koji se ruši.
Notifikacije slijede istu logiku. Šaljemo dvije vrste, i nijedna nije podsticaj da se „vratiš igri“.
Postoje opšta informativna obavještenja — servisne poruke.
I postoje lične poruke, vezane za stvarno stanje: „preostalo je pet dana do zatvaranja budžeta, i u toku si.“
Korisna informacija, u pravom trenutku, uvijek s prijedlogom rješenja kad treba.
Nikad „vrati se, nedostaješ nam“. Nikad „potrošio si previše!“ izvikano crveno.
Princip je jednostavan i shvatamo ga ozbiljno: aplikacija ti ne piše nikad zato što je nama potrebno da je otvoriš.
Piše ti samo kad je to potrebno tebi.
A trenuci pohvale? Postoje, ali su rijetki i vezali smo ih za stvarne činjenice.
Kad prvi put završiš popis svoje imovine — trenutak u kojem vidiš svoju stvarnu koordinatu, često prvi put u životu. Kad dostigneš budžet koji si sebi postavio.
Tu, da, postoji priznanje. Ne zato što si otvorio aplikaciju trideseti dan zaredom, nego zato što si završio nešto što zaista znači.
Razlika je baš tu.
Gamification te nagrađuje za ponašanje (vratio si se). Mi prepoznajemo rezultat (shvatio si gdje si, dostigao si cilj koji si sam sebi postavio).
Šta NEĆEŠ naći, i zašto ti to želimo reći
Želim biti eksplicitan o tome šta smo izostavili, jer je u aplikaciji tišina izbor jednako koliko i buka.
Nećeš naći nizove dana (streak): nijedan broj koji se resetuje ako preskočiš jedan.
Nećeš naći značke, bodove, nivoe, virtuelni novac, rang-liste. Ništa za sakupljanje, ništa za takmičenje — čak ni sa samim sobom od jučer.
Nećeš naći svečane ili pozivne notifikacije izvan rituala koji tebi služi. Aplikacija ne prosi pažnju.
Nećeš naći onu, već uobičajenu, rečenicu koja kaže „potrošio si više od nacionalnog prosjeka“ ili „tvoji vršnjaci štede više“.
Ne poredimo tvoj život sa životom stranaca.
Prije svega zato što ne znamo čak ni ko si — registruješ se pod pseudonimom, bez imena i prezimena.
A onda i zato što prosjek drugih ljudi nije kompas: samo je još jedan način da se osjećaš neadekvatno.
Tvoja jedina mjerna jedinica si ti u odnosu na sebe.
I nećeš naći, ispod svega, nikakav mehanizam koji radi protiv tebe.
Cashfulness ti ne prodaje finansijske proizvode, ne uzima proviziju na ono što radiš sa svojim novcem, ne gura te ka nekom fondu.
Nema nikakav skriveni interes u broju koji vidiš.
To je neutralan alat. Daje ti koordinatu, i povlači se u stranu.
Miran, ali smiren
Postoji temeljni razlog iza svega ovoga, i kažem ga jasno jer je srž pitanja.
Tvoj novac nije igra.
To je alat kojim kupuješ vrijeme, slobodu, mogućnost izbora.
Preveažan je da bi ga pretvorili u razonodu koja, u suštini, služi da te drži zakačenog za ekran.
Aplikacije s bombonima žele tvoje vrijeme. Mi ti ga želimo vratiti: deset minuta sedmično, a za ostatak — život.
Znam da aplikacija bez vatrometa, na početku, može djelovati manje uzbudljivo.
Neće ti dati kratki šok svjetlašca.
Dat će ti nešto rjeđe: osjećaj, izgrađen sedmicu po sedmicu, da znaš gdje si.
A to se, za razliku od niza, nikad ne prekida.
The calm side of money. I ovdje, prije svega ovdje.
— Vittorio