Kad bi ti se sutra zaustavio prihod, koliko mjeseci života bi mogao platiti novcem koji danas imaš likvidnim?
Nije retoričko pitanje. To je mjera.
Nepredviđeni trošak, bolest, prijelaz između ugovora, mjesec bez računa za freelancera: život ima tisuću načina da prekine tok koji ti svaki mjesec donosi plaću. Kad se to dogodi, imaš dva moguća odgovora.
Prvi je osjećaj: snaći ću se, mislim. Neko vrijeme. Drugi je broj: izdržat ću pet mjeseci bez da diram bilo što drugo.
Između ta dva odgovora postoji cijeli svijet razlike. Odluke koje ćeš donijeti u sljedećim tjednima bit će drukčije. Kao i mir s kojim ih donosiš.
Taj drugi odgovor — broj — jest pokrivenost u mjesecima. To je treća od četiri mjere određivanja pozicije, a taj temeljni članak opisuje sve četiri zajedno.
I to je mjera koja, više od svih ostalih, stvara mir. Ne govori koliko si bogat. Govori koliko mirno možeš spavati.
Što je pokrivenost u mjesecima
Jednadžba je vrlo jednostavna:
Likvidni novac koji imaš danas ÷ mjesečni fiksni troškovi = mjeseci samostalnosti.
Uzmimo primjer. Marija ima 9.000 € na tekućem računu, nema drugog novca pri ruci. Njezini fiksni troškovi — najam, računi, namirnice, osiguranje, internet — iznose 1.800 € mjesečno.
Njezina pokrivenost je: 9.000 ÷ 1.800 = 5 mjeseci.
Pet mjeseci je vrijeme koje Marija može prijeći bez ijednog eura prihoda, bez prodaje bilo čega, bez traženja zajma. I mirno spavajući pritom.
Postoji važna razlika između „imam 9.000 € na računu” i „imam pokrivenost od 5 mjeseci”. Prvo je količina. Drugo je omjer. Samo drugo nešto znači.
Zamisli dvije osobe s istim stanjem: 30.000 € likvidnog novca.
Prva ima fiksne troškove od 5.000 € mjesečno: njezina je pokrivenost tek 6 mjeseci.
Druga ima fiksne troškove od 1.500 € mjesečno: njezina je pokrivenost 20 mjeseci.
Isti broj u banci, potpuno drukčija situacija. Prva je u prikladnoj poziciji, ništa više. Druga ima ogroman jastuk — vjerojatno prevelik (vratit ćemo se na to uskoro).
Stanje na računu, bez odnosa prema fiksnim troškovima, ne govori ništa. To je broj u potrazi za značenjem. Pokrivenost u mjesecima mu ga daje.
Što se računa kao „likvidno”
Likvidno znači jednu preciznu stvar: novac koji možeš iskoristiti unutar 24 sata bez prodaje nečega drugog.
Prođimo ih po kategorijama.
Da, to je likvidno: tekući račun, slobodni depozitni račun (onaj s kojeg podižeš kad želiš), gotovina, likvidni novčani fondovi — vrlo oprezni proizvodi koji ulažu u vrijednosnice s vrlo kratkim rokom dospijeća i iz kojih izlaziš bez penala u roku od nekoliko dana — i državni trezorski zapisi kratkog roka.
Ne, to nije likvidno: dionički ETF-ovi, desetogodišnje državne obveznice, obveznice s dugim rokom dospijeća, nekretnine, privatni fondovi, automobil, umjetnička djela.
Sve to ima vrijednost. Neke stvari su čak i brzo prodive. No u slučaju hitnog slučaja rizikuješ da ih prodaš u pogrešnom trenutku, ispod cijene — pogoršavajući situaciju.
Konkretan primjer. Imaš 10.000 € u ETF-ovima. Na papiru je to 10.000 €. Sutra se dogodi nepredviđeni trošak i moraš to unovčiti u 48 sati. Prodaješ po prvoj dostupnoj cijeni, možda na loš dan, i kući odneseš 8.000.
Taj ETF nije bio pokrivenost od 10.000 €. Bio je 8.000. Razlika je cijena žurbe.
Isto vrijedi za stan, nekretninski fond, umjetničko djelo naslijeđeno. Imovina koja postoji u tvom bogatstvu, ali služi nečem drugom — ne pokrivanju kratkoročnog nepredviđenog troška.
Postoje pošteni granični slučajevi. Oročeni depozit na šest mjeseci s penalom za izlazak: tehnički unovčiv, ali uz trošak. Za većinu korisnika Cashfulnessa, u praksi, ne bih ga računao kao pokrivenost. Ako si spreman prihvatiti penal kao cijenu mira, onda da — ali to je svjesna odluka, ne automatsko uključivanje.
Isto vrijedi za dionice i srednjoročne do dugoročne obveznice: neki korisnici Cashfulnessa ih stavljaju među likvidnu imovinu, jer „imaju cijenu” svaki dan i stoga se mogu brzo unovčiti.
Možeš izgubiti novac zato što loše prodaješ, ali sigurnost da ih možeš pretvoriti u dostupan novac ipak ne treba podcijeniti.
Stan se, s druge strane, ne prodaje za nekoliko dana jer je i u najboljem slučaju pronalaženje kupca dugotrajan proces (promocija nekretnine, razgledi, pregovaranje, predugovor, javnobilježnički akt...).
Cijela ova razlika likvidno/nelikvidno postoji uz još jednu razliku, onu između Aktivum+ i Aktivum−: ovdje govorimo samo o trenutnoj dostupnosti, ne o kvaliteti imovine.
Kako se računaju „mjesečni fiksni troškovi”
Druga strana razlomka: što staviti u nazivnik?
Fiksni troškovi su oni koji nastavljaju postojati čak i ako ti se sutra zaustavi prihod. Kontrolno pitanje je jednostavno: kad bih mjesec dana uopće ne radio, bih li ovaj trošak ipak morao platiti?
Ako je odgovor da, to je fiksni trošak. Ako je ne — ili „mogao bih ga sutra ukinuti bez velikih posljedica” — to je varijabilni trošak.
Fiksni: najam ili kredit za stan, osnovni računi (struja, plin, voda, pričuva), realistična minimalna kupnja hrane, obvezna osiguranja, već potpisane rate za auto ili kućanske aparate, nužne pretplate (osnovni telefon, osnovni internet, eventualni redoviti lijekovi).
Varijabilni: restorani, putovanja, dodatna odjeća, teretana, streaming, časopisi, darovi, hobiji.
Važna napomena o troškovima hrane. To nije nula — ne možeš prestati jesti. Ali nije ni trenutna razina, koja vjerojatno uključuje i nepotrebne stvari.
To je razina dostojanstvenog preživljavanja: broj koji ti treba da se dobro hraniš, ali bez suvišnog, za mjesec bez prihoda. Postavi taj broj sada, makar okvirno, i njime se koristi.
Metodološka preporuka: poštena pokrivenost u mjesecima računa se na temelju fiksnih troškova + hrane za preživljavanje, ne trenutnog životnog standarda.
Ako je računaš prema trenutnom standardu, dobiveni broj bit će prevelik i uplašit će te. I gubi svoju funkciju, a to je da ti da usmjerenje — ne teret.
Zašto tri mjeseca
Sve anglosaksonske škole mišljenja — ona američka o fondu za nepredviđene situacije — preporučuju šest, devet, dvanaest mjeseci pokrivenosti. Mi predlažemo drukčiju liniju.
Tri mjeseca su minimalna osnovna linija za onoga tko ima stabilan prihod: zaposlenik na neodređeno, umirovljenik.
To je vrijeme unutar kojeg se, u velikoj većini slučajeva, rješavaju stvarni nepredviđeni troškovi. Pronaći novi posao u istom sektoru. Oporaviti se od bolesti koja te veže za krevet. Srediti veći popravak stana ili automobila.
Šest mjeseci ako je prihod nestabilan: samostalni poduzetnici, freelanceri, stručnjaci koji rade na proviziju, sezonski poslovi. Ovdje jastuk mora upiti ne samo hitni slučaj, nego i inherentnu nestabilnost samog prihoda — tromjesečje bez naplata koje nije hitni slučaj, nego samo ritam posla.
Preko šest mjeseci gotovo je uvijek previše. I ovdje ulazi koncept oportunitetnog troška: dobit kojoj se odričeš držeći novac po strani umjesto da radi negdje drugdje.
Svaki euro koji stoji uz nizak ili nikakav prinos — tekući račun, depozit s minimalnom kamatnom stopom — radi protiv inflacije. Na dijelu pokrivenosti koji je strogo nužan, to je cijena koju plaćaš za mir: prihvaćaš je, i to je u redu. Na višku, to je novac koji bi mogao graditi tvoj Aktivum+, odnosno onaj dio bogatstva koji stvara prihod umjesto da ga isušuje.
Ako imaš dvanaest mjeseci pokrivenosti na računu s 0,5%, gubiš kupovnu moć na sedamdeset i pet posto tog jastuka. Šest mjeseci dodatnog mira koštaju te svake godine malu tihu eroziju koja se na dugi rok osjeti.
Tri nije sveto pravilo. Za nekoga je pravi broj četiri, za nekoga drugog pet. Poanta je drukčija: ne miješaj oprez s paralizom. Veći jastuk je, do određene točke, oprez. Preko te točke, to je strah prerušen u oprez.
Kad ti broj nešto govori
Praktični semafor da shvatiš gdje si.
Ispod jednog mjeseca: trenutak da se usredotočiš na pokrivenost, prije bilo kojeg drugog financijskog cilja. Ne panika — akcija. Izgraditi mjesec pokrivenosti prvi je korak iz kojeg proizlaze svi ostali.
Između jednog i tri mjeseca: gradiš. To je radna pozicija, ne krajnja. Jedina pogreška ovdje je stati prije tri. Kad jednom stigneš, tu si.
Između tri i šest mjeseci: miran san. Mjera radi ono zbog čega postoji. Odavde nadalje, svaki višak likvidnog eura ima oportunitetni trošak koji vrijedi pogledati.
Preko šest mjeseci: vjerojatno previše likvidno, osim ako si u specifičnoj životnoj fazi — planirana promjena posla, trudnoća, kupnja stana u sljedećih dvanaest mjeseci. U tim slučajevima višak ima precizno i kratkoročno odredište, i ima smisla ga tamo držati.
Izvan tih faza, vrijedi se zapitati gdje taj višak radi. Ne da bi ga odmah premjestio — samo da si postaviš to pitanje.
Što učiniti ako si ispod tri mjeseca
Savjet koji mnogi čekaju. Pokušat ću ga dati praktično, bez uzbune.
Prva stvar koju NE smiješ učiniti: prodati oslabljenu imovinu — dionicu u padu, obveznicu ispod nominalne vrijednosti, fond koji je izgubio vrijednost posljednjih mjeseci — da bi se „smirio”.
Unovčuješ gubitak da pokriješ strah. To je isti mehanizam zbog kojeg se u hitnom slučaju prodaje ispod cijene, samo primijenjen unaprijed. Ne rješavaš pokrivenost: financiraš je po previsokoj cijeni.
Što učiniti umjesto toga, u tri koraka.
Prvo: izračunaj deltu. Koliko ti nedostaje da dosegneš tri mjeseca pokrivenosti? Izračunaj broj, zapiši ga negdje. Primjer: nedostaje ti 2.000 € više.
Drugo: identificiraj jedan jedini varijabilni trošak za smanjenje u sljedećih šest mjeseci. Samo jedan, ne pet. Na primjer: restorani minus 300 € mjesečno. Za šest mjeseci to je 1.800 €. Skoro si stigao.
Treće: odloži deltu na odvojeni račun od tekućeg operativnog računa. Ne ulaganje, ne fond, ne oročeni depozit: slobodni depozitni račun, gdje se novac ne miješa s mjesečnim i gdje ga gledaš kako raste.
Obnavljanje pokrivenosti mali je i ponovljivi vježba, ne herojski pothvat. Ista je ideja koja stoji iza cijelog Cashfulnessa: disciplina dolazi iz reda, ne iz snage volje. Reda koji se sam održava, kad ga jednom uspostaviš.
Za šest mjeseci, s gore navedenom deltom, dosegneš puna tri mjeseca. To je dostižan horizont, ne planina.
Miran san
Pokrivenost u mjesecima je najpodcjenjenija mjera određivanja pozicije jer ne izgleda kao bogatstvo.
Tri mjeseca plaće na računu ne čine te bogatim. Ne daju osjećaj da bogatstvo raste. Ne pričaš o njima prijateljima. Zato ih mnogi, čim je pokrivenost sređena, zaborave i gledaju drugdje — ulaganja, nekretnine, mirovinski fond.
Griješe. Tri mjeseca nisu bogatstvo, nego miran san.
A miran san je uvjet da sve ostale mjere određivanja pozicije — neto vrijednost, omjer između Aktivum+ i Aktivum−, razlika između onoga za što misliš da imaš i onoga što stvarno imaš — mogu raditi za tebe. Bez temeljne tjeskobe koja paralizira svaku odluku.
Bez pokrivenosti, svako ulaganje se donosi sa strahom da ćeš ga sutra morati prodati ispod cijene. Svaka promjena posla donosi se sa strahom da nećeš dočekati kraj mjeseca. Svaki važan izbor zagađen je tim strahom.
S pokrivenošću, izbori ponovno postaju slobodni. Ne zato što će sve uvijek biti u redu, nego zato što nepredviđeni trošak prestaje biti katastrofa i postaje ono što stvarno jest: nepredviđeni trošak.
Novac je alat za kupovanje vremena i slobode. Pokrivenost u mjesecima kupuje nešto vrlo specifično: vrijeme reakcije. Najoskudnije dobro pred nepredviđenim troškom.
— Vittorio