Prije nekoliko godina napisao sam knjigu.
Zove se Strategie per la Finanza Personale (Strategije za osobne financije), i praktičan je priručnik: kako u upravljanje kućnim računima unijeti istu strogost s kojom tvrtke vode svoje.
Alat koji sam u knjizi preporučivao bio je slobodan i besplatan softver.
Danas preporučujem Cashfulness, koji sam izgradio sâm.
Ovaj članak služi tome da budem iskren oko jedne stvari: što se promijenilo, i pogotovo što se nije promijenilo, u prijelazu od knjige do aplikacije.
Jer kušnja je, kad lansiraš proizvod, ispričati da je prije sve bilo pogrešno, a sada je sve ispravno.
Nije bilo tako. Misao iz knjige ostala je identična. Promijenio se način da se provede u djelo — i ta promjena, objasnit ću ti, vrijedi više nego što se čini.
Što je govorila knjiga
Krenimo odatle, jer bez knjige Cashfulness ne bi postojao.
Središnja ideja knjige je samo jedna: metoda kojom se poduzeća služe da se ne izgube u vlastitim računima funkcionira, identična, i za obitelj.
Ta se metoda zove dvojno knjigovodstvo.
To je knjigovodstvena tehnika starija od pet stoljeća — prvi sustavni opis je iz 1494. — i jednostavna je u načelu: svako kretanje novca bilježi se dvaput, na dvije strane koje se međusobno uravnotežuju. Jedna se strana zove Duguje, druga Potražuje.
Nisu to dugovi, ne boj se: to su samo dvije oznake dviju strana istog knjiženja. Kupiš kruh: s jedne strane izlazi gotovina, s druge ulazi kruh. Dvije strane, isti iznos.
Kontrolno pravilo elegantno je koliko i načelo: ako zbrojiš sve stavke Duguje i sve stavke Potražuje svoje knjige, moraš dobiti potpuno isti broj.
Ako se poklapa, sve teče. Ako se ne poklapa, negdje postoji pogreška.
Knjiga je korak po korak objašnjavala kako to napraviti kod kuće: izgraditi kontni plan za obitelj, bilježiti što ulazi i što izlazi, čitati rezultat a da nisi računovođa.
I objašnjavala je jednu distinkciju koju, tada kao i danas, smatram srcem svega.
Distinkcija koja je ostala identična
U knjizi postoji stranica do koje mi je stalo više nego do drugih. Govori o dvije vrste stvari koje posjeduješ.
S jedne strane, zvao sam ih, u biti, imovina koja proizvodi.
To su dobra koja ti, dok ih posjeduješ, nešto vraćaju: iznajmljena nekretnina koja ubire najamninu, dionice koje daju dividende, vrijednosni papiri koji donose kamate, udjel u poduzeću koji raste.
Ti ne radiš gotovo ništa, a nešto ti se vraća.
S druge strane, imovina koja košta.
To su dobra koja od tebe, dok ih posjeduješ, traže novac: auto, s registracijom, osiguranjem, održavanjem i gorivom; kuća u kojoj živiš, s porezima i troškovima; druga kuća na moru koju koristiš tri tjedna godišnje.
Ovdje ti radiš za njih, a ne obrnuto.
U Cashfulnessu sam ih nazvao Aktivum+ i Aktivum−, ali koncept je točno onaj iz knjige.
I postoji jedna nijansa koju vrijedi ponoviti, jer zavarava gotovo sve. Dobro koje raste u tržišnoj vrijednosti ne postaje time imovina koja proizvodi, ako ga koristiš ti.
Kuća u kojoj stanuješ može se revalorizirati i za 30 %, ali dok u njoj živiš ne stavlja ti ni euro u džep: traži od tebe troškove. Ostaje imovina koja košta. Postaje imovina koja proizvodi tek onog dana kad ti počne davati tok — na primjer ako je iznajmiš.
Ta je distinkcija bila u knjizi. U aplikaciji je. Nisam je dirnuo ni za zarez.
Što aplikacija dodaje što knjiga ne može dati
Pa onda, ako je misao ista, zašto sam godine proveo gradeći aplikaciju umjesto da jednostavno ponovno tiskam knjigu?
Iz razloga koji ima veze s razlikom između toga da nešto znaš i toga da to radiš svaki tjedan bez napora.
Knjiga te nauči metodu. Zatim se zatvori, a metoda ostaje na tvojim leđima.
Moraš otvoriti proračunsku tablicu ili knjigovodstveni program, ručno izgraditi kontni plan, zabilježiti svako kretanje i — prije svega — računati da bi znao gdje si. Svaki put. Znanje postoji; napor također.
Gotovo svi, nakon prvih tjedana entuzijazma, odustanu. Ne iz lijenosti: zbog trenja. Znam to jer se dogodilo i meni, i jer sam vidio da se događa onima koji su knjigu pročitali i cijenili je.
Aplikacija uklanja trenje na tri precizne točke.
Prvo: koordinata se ažurira sama.
U knjizi, da bi znao koliko doista vrijediš, morao si stati i zbrojiti: sve što imaš, minus sve što duguješ. Taj se broj zove neto vrijednost, i tvoja je imovinska pozicija u danom trenutku — ono što u Cashfulnessu zovem određivanje pozicije.
U Cashfulnessu ga ne računaš ti. Svaka transakcija koju zabilježiš automatski ažurira koordinatu, jer je ispod motor u dvojnom knjigovodstvu koji vrti račune u stvarnom vremenu.
Otvoriš aplikaciju, i brojka je već tu. Ne moraš je prije zaslužiti s pola sata računanja.
Drugo: kvadraturu provjerava motor, ne ti.
U knjizi, provjeriti poklapaju li se Duguje i Potražuje bio je tvoj ručni zadatak, i ujedno točka na kojoj je bilo najlakše predati se.
U Cashfulnessu ta je provjera — koja se zove kvadratura — unutar motora. Dvije strane svakog knjiženja moraju se uravnotežiti, i ako se nešto ne poklapa, pogreška izlazi na vidjelo, umjesto da ostane skrivena na dnu proračunske tablice.
To znači nešto važno: tvoja neto vrijednost je istinita. Nije optimistična procjena, ne zaboravlja kavu od 5,20 € ni ratu koja ti je promakla. Ništa ne izmiče, jer se sve mora poklopiti.
Treće: vidiš omjer između onoga što proizvodi i onoga što košta.
U knjizi je distinkcija između dviju obitelji dobara bila koncept koji si morao držati na umu.
U Cashfulnessu klasificiraš svako dobro kad ga stvoriš — imovina koja proizvodi ili imovina koja košta — a zatim ti nadzorna ploča sama pokazuje omjer, u postocima, između dviju kategorija.
Na prvi pogled znaš u kojem smjeru ideš dugoročno: prema više stvari koje rade za tebe, ili prema više stvari za koje radiš ti.
Knjiga ti distinkciju objasni jednom. Aplikacija ti je stavlja pred oči svaki put kad otvoriš zaslon.
Alat se promijenio, misao nije
Postoji točka oko koje želim biti potpuno transparentan, jer sam o njoj već pisao drugdje na ovom blogu i ne želim je ovdje skrivati.
U knjizi sam, kao operativni alat, preporučivao slobodan i besplatan knjigovodstveni softver. Bio je — i još uvijek jest — dobar izbor: solidan, ozbiljan, bez troškova.
Preporučio sam ga u punoj dobroj vjeri, iz jednostavnog razloga: kad sam pisao tu knjigu, Cashfulness još nije postojao.
Zašto sam onda izgradio Cashfulness, ako je dobra alternativa već postojala?
Zato što je taj softver, koliko god valjan, rođen za one koji barataju knjigovodstvom. Traži od tebe da poznaješ žargon, da sve gradiš ručno, da radiš gotovo isključivo s računala.
Cashfulness nasljeđuje potpuno istu strogost dvojnog knjigovodstva — onu iz knjige, onu iz 1494. — ali je zamišljen za one koji nisu knjigovođe.
Pravi pojmovi su svi tu, Duguje, Potražuje, kvadratura, i nalaziš ih kad želiš.
Ali tko kreće od nule može početi jednostavnijim riječima — primici, izdaci, sve se poklapa — a tehnički pojmovi stižu objašnjeni, pri prvom susretu, a da nikad nisu banalizirani.
Jer jednostavnost ne znači oduzimati suštinu. Znači ukloniti trenje, ostavljajući suštinu netaknutom.
A onda postoje stvari koje softver zamišljen za desktop radi s mukom, a koje danas uzimam zdravo za gotovo: podaci usklađeni između telefona i računala a da ja ne radim ništa, koordinata u džepu kad mi zatreba, privatnost izgrađena od samog početka projekta.
Poanta koju ti želim prenijeti je ova: razmišljanja iz knjige ostaju sva valjana. Štoviše, s Cashfulnessom vrijede tim više.
Knjiga nije ostarjela. Promijenio se, nabolje, alat koji preporučujem da se provede u djelo — ne misao koja je ispod.
Ako knjigu čitaš danas, u mislima zamijeni taj stari softver Cashfulnessom. Metoda je identična, iskustvo puno jednostavnije.
Jedan primjer, da bude konkretno
Uzmimo primjer, s izmišljenim brojevima.
Giulia je knjigu pročitala prije nekoliko godina. Svidjela joj se, čak je otvorila knjigovodstveni program na prijenosniku i vodila račune nekoliko mjeseci.
Onda je jedan mjesec preskočila. Pa dva. Krajem godine datoteka je stajala, a ideja da nadoknadi šest mjeseci kretanja postala je zid.
Znala je metodu. Ali metoda joj je, sama po sebi, bila preteška.
Danas Giulia bilježi kretanja kad se dogode, u nekoliko sekundi, s telefona.
Više ne zbraja imovinu: čita je već izračunatu. Njezina neto vrijednost — recimo 84.000 € — tu je svaki put kad otvori aplikaciju, ažurirana, kvadrirana.
A kad pogleda mješavinu svoje imovine, vidi nešto što je prije samo naslućivala: najveći dio njezine imovine čine stvari koje je koštaju — auto, namještaj — a malo stvari koje joj donose.
To nije ocjena, nije alarm. To je informacija.
Govori joj u kojem bi se smjeru mogla kretati, s mirom, u sljedećim godinama. Metoda iz knjige, napokon, živi sama — a da od nje svaki tjedan ne traži napor volje.
To je, u jednoj rečenici, prijelaz od knjige do aplikacije: ne drukčija metoda, ista metoda koja prestaje biti teret.
Nit koja drži dvije stvari zajedno
Knjiga i aplikacija govore istu stvar, s dvije različite točke u vremenu.
Obje polaze od ideje koja, za mene, dolazi prije tehnike: novac je alat za kupovanje vremena i slobode — ne san koji treba loviti, ni neprijatelj protiv kojeg se treba boriti.
Dvojno knjigovodstvo, imovina koja proizvodi i ona koja košta, neto vrijednost: to su sredstva da o novcu razmišljaš manje, ne više. Da ga imaš u redu, i onda se vratiš životu.
Knjiga je tu misao stavila na papir.
Cashfulness pokušava od nje napraviti gestu od nekoliko minuta tjedno, umjesto zadatka koji ovisi o tvojoj disciplini.
Ako si knjigu pročitao, ovdje pronalaziš njezinu dušu — s uklonjenim trenjem.
Ako je nisi pročitao, nije važno: aplikacija ti donosi istu metodu, a knjiga ostaje tu, za one koji žele razumjeti zašto iza kako.
Ako želiš produbiti metodu
Misao u temelju Cashfulnessa stavio sam crno na bijelo, prije više godina, u knjigu: Strategie per la Finanza Personale. Praktičan je to priručnik o dvojnom knjigovodstvu primijenjenom na kućne račune.
Imaj na umu jedno dok je čitaš: alat koji preporučujem na tim stranicama danas zamjenjujem Cashfulnessom — metoda je, međutim, identična.
Knjiga je dostupna na Amazonu.
— Vittorio