Postoji pitanje koje uvijek dolazi odmah nakon drugoga.
Prvo se pitaš, koliko mjeseci pokrivenosti držati po strani — tri, šest, taj broj kod kojeg mirno spavaš ako ti se sutra zaustavi prihod. O tome sam pisao u posebnom članku i tamo se pitanje završavalo.
Ali u stvarnom životu, čim odlučiš koliko, odmah se pojavi drugo: gdje ih staviti?
Utvrdio si da ti treba, recimo, 10.000 € jastuka za nepredviđene situacije. Dobro. Ostaju nepomično na tekućem računu? Idu na štedni račun? Postoji li nešto bolje, a da ih ne pretvoriš u pravu investiciju?
To je praktično, prizemno pitanje i zaslužuje praktičan odgovor.
Jedna poštena napomena, koja vrijedi za cijeli članak: ovo nije financijsko savjetovanje. Ne govorim ti koji proizvod kupiti, ni u kojoj banci. Dajem ti kriterij za razmišljanje i nekoliko primjera da ga učinim konkretnim. Izbori ostaju tvoji.
Likvidno ne znači "nepomično"
Krenimo od nesporazuma koji nanosi štetu.
Mnogi misle da "imati likvidnost" znači jednostavno parkirati novac i gotovo. Tekući račun, stanje koje se ne miče, neka vrsta nepomičnog skladišta.
A budući da pomisao na nepomičan novac smeta — s pravom — događaju se dvije stvari, obje pogrešne.
Netko drži cijelu svoju pokrivenost na tekućem računu uz nultu kamatu, a inflacija mu iz njega svake godine tiho pojede komad.
A netko drugi, da ga "ne bi rasipao", ugura ga u investiciju iz koje se onda ne može brzo izvući — a kad dođe nepredviđeno, otkrije da je padobran bio zašiven.
Likvidno ne znači nepomično. Znači dostupno.
Podsjećam te na definiciju, jer je ovdje sve: likvidan je novac koji možeš iskoristiti unutar 24 sata, a da ne prodaš ništa drugo. Ne novac koji ništa ne donosi — novac koji odgovara odmah, kad ga pozoveš.
A dobra vijest je da postoje načini da ga držiš dostupnim i da mu istovremeno daš da nešto malo zaradi. Vrlo malo, ali ipak nešto, a da ne izdaš njegovu funkciju. Dovoljno je odabrati pravi alat za pravi posao.
Kriterij koji dolazi prije prinosa
Kad se govori o investicijama, prvo pitanje svih glasi: koliko to donosi?
Za jastuk za nepredviđene situacije to pitanje ide na drugo mjesto. Na prvom je drugo: koliko brzo se vraća dostupno i s kolikom sigurnošću?
Ja to zovem dostupnost.
Za dio pokrivenosti — i samo za njega — dostupnost pobjeđuje prinos. Uvijek. Razlog ćeš bolje razumjeti na primjeru.
Marko drži svojih 10.000 € pokrivenosti u fondu koji donosi 4% godišnje, ali iz kojeg izlazak traje deset dana, a u određenim trenucima izlazi se s gubitkom.
Dvije godine zarađuje 400 € godišnje i osjeća se pametnim. Zatim, jednog utorka, dođe nepredviđeno: novac mu treba unutar 48 sati. Fond baš ima loš dan, izlazi s iznosom 600 € nižim od jučerašnje vrijednosti, a povrh toga mora čekati.
Dvije godine prinosa — 800 € — izgorjele u žurnoj prodaji, plus stres čekanja dok nepredviđeno pritišće.
Pokrivenost nije mjesto gdje se natječeš za najviši prinos. To je mjesto gdje kupuješ sigurnost pristupa. Prinos je tu mali bonus koji uzimaš, ako te ne stoji dostupnosti. Nikad obrnuto.
Drži to kao kompas za sve što slijedi: prvo koliko je dostupno, zatim koliko donosi.
Tri koša prema razini dostupnosti
Umjesto da razmišljamo u proizvodima — koji se mijenjaju, imaju različita komercijalna imena, i nije na meni da ti ih preporučam — razmišljajmo u košima. Tri razine opadajuće dostupnosti.
Ideja je da cijelu pokrivenost ne staviš na jedno mjesto, nego da je rasporediš po tim razinama, ovisno o tome koliko brzo bi ti mogla zatrebati.
Koš 1 — Ono što ti treba odmah
Prvi koš je tvoj tekući račun. Trenutan pristup, nula trenja, plaćaš izravno s njega.
Gotovo uvijek ne donosi ništa. I dobro je tako, jer nije tu da bi donosio prinos: tu je da bi bio odmah pri ruci.
Koliko tu držati? Onaj dio pokrivenosti koji bi ti stvarno mogao zatrebati iz dana u dan. Mjesec fiksnih troškova, možda dva. Ne više.
Sve što držiš na računu iznad tog praga ne radi, i uopće ne treba biti tamo da bi obavljalo svoju zadaću. To je dio koji možeš premjestiti u drugi koš, a da ne izgubiš ni gram mira.
Koš 2 — Ono što ti treba za nekoliko dana
Drugi koš je štedni račun bez otkaznog roka: zaseban račun na koji parkiraš novac, dobivaš malu kamatu i podižeš kad želiš — bez vezanosti i bez kazni.
Pazi na tu riječ, bez otkaznog roka. Postoje i oročeni štedni računi: nešto viša kamatna stopa, ali novac ostaje zaključan šest mjeseci, dvanaest, dulje. Za pokrivenost je oročeni depozit pola koraka izvan — pripada više trećem košu, kojem ću se uskoro vratiti.
Štedni račun bez otkaznog roka srce je jastuka za nepredviđene situacije. Tu bi trebao biti najveći dio tvoje pokrivenosti: dostupan za nekoliko dana, odvojen od tekućeg računa da se ne miješa s novcem za mjesečnu potrošnju, i s malim prinosom koji barem malo koči inflaciju.
Postoji i psihološka prednost, ne samo financijska. Držati pokrivenost na računu drugačijem od svakodnevnog čini je manje primamljivom: ne vidiš je u operativnom stanju, ne "potrošiš je slučajno". Tu je, nepomična i dostupna, ali izvan dohvata impulzivne potrošnje.
Koš 3 — Ono što može pričekati još nekoliko dana
Treći koš je za onaj "vanjskiji" dio pokrivenosti: onaj koji ti realno ne bi trebao u prvih 48 sati nepredviđene situacije, nego kasnije.
Ovdje ulaze vrlo kratkoročni i vrlo oprezni instrumenti.
Mislim na državne obveznice s kratkim rokom dospijeća — na primjer trezorske zapise, koje u Italiji zovu BOT i koji dospijevaju za nekoliko mjeseci. Ili na fondove novčanog tržišta: vrlo oprezne proizvode koji ulažu u vrijednosne papire vrlo kratkog dospijeća, iz kojih izlaziš za nekoliko dana.
I dalje su blizu pojmu likvidnosti — imaju dnevnu cijenu, brzo se pretvaraju u gotovinu — ali postoji mali dodatan korak: nekoliko dana čekanja, ponekad malo kolebanje vrijednosti, ponekad trošak ulaska ili izlaska.
Zato ih držim u trećem košu, ne u drugom. I zato ovdje dvostruko vrijedi prijašnja napomena: dobro razumjeti unaprijed troškove, rokove i ograničenja svakog od njih. Ovo nije mjesto za improvizaciju.
A onaj oročeni depozit koji sam spomenuo? Pripada ovdje, u ovaj koš, i to samo pod jednim uvjetom: da si svjesno prihvatio vezanost kao cijenu nešto višeg prinosa, znajući da taj dio neće "odmah" odgovoriti na poziv. Ako ga staviš ovdje, stavi onaj dio pokrivenosti koji doista može pričekati.
Kako se to raspoređuje u praksi
Spojimo tri koša na primjeru.
Julija je izračunala svoju pokrivenost: 6 mjeseci, odnosno 12.000 € (fiksni troškovi 2.000 € mjesečno).
Mogla bi ih rasporediti ovako:
Na tekućem računu, otprilike mjesec i pol — recimo 3.000 €. To je trenutni jastuk koji ublažava udarac u prvim satima.
Na štednom računu bez otkaznog roka, najveći dio — 7.000 €. Dostupan za nekoliko dana, odvojen, s malim prinosom koji djeluje protiv inflacije.
U trećem košu, preostalih 2.000 € u vrlo kratkoročnim instrumentima ili u svjesno prihvaćenoj vezanosti — dio koji joj iskreno ne bi trebao u prvim danima.
Ovi brojevi nisu formula. Oni su jedan način, Julijin način. Tvoja vlastita kombinacija ovisi o tome koliko je vjerojatna u tvom životu munjevita nepredviđena situacija u odnosu na onu koja ti daje nekoliko dana upozorenja: tko ima stabilan prihod, može držati manje na tekućem, a više na štednom; tko živi od nepravilnih primanja, dobro čini ako napuše prvi koš.
Pravilo, jedino, isto je kao i prije: što je novac "vanjskiji", to bi trebao biti manje dostupan, nikad obrnuto. Spasilački padobran ne parkiraš tamo gdje treba dulje vremena da ga otvoriš.
Pokrivenost nije balast
Postoji misao koju želim maknuti s puta, jer je po meni korijen polovice pogrešaka o likvidnosti.
Ideja da je pokrivenost balast. Mrtva težina. Novac koji "ništa ne radi" i koji bi, u biti, bilo bolje uložiti negdje drugdje.
Nije balast. To je vrijeme koje radi za tebe.
Tih Julijinih 12.000 € ne stoje besposleno. Rade najvrjedniju stvar od svih: kupuju joj vrijeme da reagira na nepredviđenu situaciju bez glupih odluka. Da ne rasproda dobru investiciju u najgorem trenutku. Da ne prihvati prvi posao koji naiđe samo zato što je nestalo benzina. Da pogleda problem odozgo, umjesto s vodom do grla.
Taj "prinos" ne vidiš na izvatku s računa. Vidiš ga u kvaliteti odluka koje donosiš kad stvari krenu po zlu. I to je vrlo visok prinos — samo što se mjeri u miru, ne u postotnim bodovima.
Rečeno to, upravo zato što je pokrivenost dragocjena, ne treba je rasipati u pretjeranoj količini. Držati petnaest mjeseci pokrivenosti "za svaki slučaj", sve na tekućem računu, više nije opreznost: to je dio imovine koji bi mogao graditi tvoju Aktivum+, prepušten propadanju.
Prava pokrivenost, držana na pravim mjestima, nije ni prevelika ni nepomična. To je točno onoliko vremena koliko ti treba, parkirano ondje gdje odgovori kad ga pozoveš.
Što s time ima veze Cashfulness
Napomena o tome kako se sve ovo povezuje s aplikacijom, jer je fer biti precizan.
Cashfulness ti kaže koliko mjeseci pokrivenosti imaš: sama to izračunava unutar određivanja pozicije, dijeleći tvoj likvidni novac s tvojim fiksnim mjesečnim troškovima. To je jedna od četiri mjere tvog financijskog zdravlja.
I zna što je likvidno, a da joj to ne moraš reći: likvidni računi su oni koji se nalaze pod "Aktivum+ likvidno" i "Aktivum− likvidno", dvjema sustavnim kategorijama koje su uvijek tu. To nije oznaka koju postavljaš ručno — sama struktura kontnog plana govori aplikaciji koji novac odmah odgovara na poziv, i odatle izvodi mjesece pokrivenosti.
Ono što si ovdje pročitao — u koje koševe rasporediti te mjesece — sljedeći je korak: izbor koji donosiš ti, izvan aplikacije, sa svojom bankom i svojim instrumentima. Cashfulness ne prodaje financijske proizvode, ne usmjerava te prema štednom računu ni prema fondu, nema nikakav skriveni interes u tome gdje parkiraš likvidnost. Daje ti koordinatu, potez je tvoj.
Kad zabilježiš prijenose između jednog i drugog računa — premjestiš, recimo, 7.000 € s tekućeg na štedni — određivanje pozicije ne mijenja se ni za euro.
To jamči dvojno knjigovodstvo: svaki pokret zabilježen dvaput, na dvije strane koje se izravnavaju, tako da ništa ne promakne i tvoja imovina ostaje uvijek istinita. Unutarnji krug između tvojih vlastitih džepova ne čini te ni bogatijim ni siromašnijim, i aplikacija to točno tako odražava.
Što je, kad malo bolje razmisliš, računovodstveni dokaz koncepta cijelog članka: premještanje pokrivenosti u pravi koš ne mijenja koliko vrijediš. Mijenja samo to koliko je dobro taj novac spreman braniti te.
U jednom retku
Odluči koliko mjeseci držati — to je mjera.
Zatim ih rasporedi prema dostupnosti: nužni minimum na tekućem računu, glavninu na štednom računu bez otkaznog roka, najudaljeniji rep u vrlo kratkoročnim instrumentima koje doista razumiješ.
I zapamti da ništa ne zamrzavaš.
Parkiraš vrijeme. Na mjestu odakle odgovara najbrže, na dan kad ga pozoveš.
— Vittorio